Nisam baš planirao pokrenuti festival

Prije Visualia Festivala, desetak godina radio sam kao dizajner rasvjete, nakon čega sam završio audio inženjering, bavio se i raznim stvarima i nekako se kroz sve to stalno vraćao svjetlu.

Oko 2012. počeo sam sve više pratiti što se događa s novim tehnologijama, videomappingom i svjetlosnim instalacijama. U Hrvatskoj toga tada gotovo da nije bilo i odlučio sam pokušati napraviti nešto svoje.

Prve godine napravili smo jako mali i skroman festival, a pokušali smo napraviti i prvi mapping. Trebala nam je dozvola konzervatora jer smo projekcijom htjeli srušiti dijelove zgrade, otvarati i zatvarati prozore i slično.

Dobili smo pitanje hoćemo li stvarno rušiti zgradu.

Nismo.

Danas je to smiješno, ali tada videomapping ljudima jednostavno još nije bio poznat.

Na naše iznenađenje, prve godine došlo je jako puno ljudi. Upravo je na mappingu nastala poprilična gužva, a cijeli festival napravili smo s otprilike 6.000 eura koje smo dobili od Turističke zajednice grada Pule.

Turistička zajednica tada je prepoznala potencijal festivala i pozvala nas na sastanak. U isto vrijeme pojavila se mogućnost da koristimo i Uljanikove dizalice, nakon čega je pao dogovor da ćemo 2014. napraviti puno veću Visualiu.

Upravo se te druge po redu Visualie, ljudi najčešće sjećaju kao prve.

U gradu je bilo nevjerojatno puno ljudi i nastao je jedan jako dobar kaos. Policiji smo prije festivala govorili da očekujemo velik broj posjetitelja i da bi možda trebalo zatvoriti neke ceste.

Rekli su nam otprilike: „Ma doći će ljudi pogledati dizalice, neće biti problema.”

Na kraju je nastao prometni kolaps, ljudi su izašli na ceste i cijeli grad je bio pun.

Bilo je super.

Godine 2015. u Areni smo oborili Guinnessov rekord s ljudima koji su držali svjetla i zajedno ispisali Pula + Istria. Godinu dana kasnije krenuli smo u europski projekt Spectrum s partnerima iz nekoliko europskih zemalja. I praktički se od tada svake godine događalo nešto novo.

Ali ono što mi je posebno drago kod Visualie jest to što se mi i danas možemo nazvati entuzijastima.

Ili možda entuzijastima. I luđacima?

Jednostavno uživamo u tome što radimo.

Novac nikad nije problem.

Odnosno, novac je uvijek problem.

Do zadnjeg dana često ne znamo hoćemo li uspjeti napraviti sve instalacije koje smo zamislili, ali na kraju nekako uvijek rade. Toliko nas je malo da se svi moramo duplicirati na svim mogućim pozicijama. Svatko radi nekoliko različitih stvari i na kraju nastane kaos.

I nekako mi je čak draže da Visualia funkcionira tako nego da je sve potpuno strukturirano i posloženo.

Mislim da upravo zbog toga umjetnici vole dolaziti kod nas. Čuju da je festival dobar, ali još više da ima dobru vibru. Ljudi se druže, zezaju i opuste se. Nastane puno spontanog networkinga između umjetnika, festivala i ljudi koji rade slične stvari.

A Pula tome jako pomaže. Prekrasan je mali grad, pun povijesnih lokacija, a festival je u rujnu, kada se još uvijek može otići na more i kupati.

Nije baš najgore mjesto na koje možeš doći raditi festival.

Paralelno s festivalom nastala je i Visualia Group, danas Visualia Studio, naš umjetnički kolektiv kroz koji radimo videomapping, fizičke svjetlosne instalacije, interaktivne radove i druge projekte.

To je drugi dio priče u kojem osobno jako uživam: putovati s našim radovima na druge festivale.

Jedan važan trenutak dogodio se 2015. kada nas je naša prijateljica Katra, direktorica festivala Svetlobna gverila u Ljubljani, počela povezivati s drugim festivalima svjetla u Europi. Polako su nastajala prijateljstva i suradnje.

Nekoliko godina kasnije priključili smo se International Light Festivals Organisationu. Postajali smo sve aktivniji - od članstva i rada u organizaciji, preko odbora i tajništva, do današnje predsjedničke uloge koju ja obnašam, uz Nikolinin rad u administrativnim poslovima udruge.

Ta suradnja između festivala i ljudi koji ih stvaraju danas mi je jedan od najdražih dijelova cijele priče. (I Nikolini).

A ako bih morao reći što je Visualia danas, rekao bih da je to festival svjetla u malom, prekrasnom gradu s dvije tisuće godina povijesti, u kojem pokušavamo koristiti grad na malo drugačiji način.

Posebno volimo interaktivne instalacije.

Ne želimo da ljudi samo dođu, pogledaju nešto i odu.

Želimo da postanu dio rada.

Možda je upravo to ono što Visualia radi od samog početka.

Posebne zahvale Ivani, Mirni i Nicol, kao i svim prijateljima i suradnicima festivala, umjetnicima, suorganizatorima, partnerima i naravno posjetiteljima.

Hvala <3

Marko